Kada spomenemo matematiku, prve asocijacije koje djeci padnu na pamet su dosadno, teško, apstraktno, „što će mi ovo u životu“ i slično. Da, mnoga djeca imaju taj usvojeni strah od matematike, a i mi odrasli još uvijek u noćnim morama sanjamo da dolazimo nespremni na ispit iz matematike koji je zastupljeniji od svih drugih predmetnih strahova iz školskih dana.
Ipak, matematika je iznimno važna, ne samo kao školski predmet, nego u životu općenito. Strah od matematike je iracionalan i postoje načini kako ga pobijediti i kako djeci pokazati da matematika nije nešto čega se treba bojati i od čega treba bježati.
U nastavku pročitajte nekoliko savjeta kako matematiku približiti djeci.
Promjena stava
Djeca u ranoj fazi života zaključe da matematika nije za njih, da je teška i da je matematičko znanje urođena karakteristika. Takva uvjerenja od rane faze matematiku djeci čine odbojnom.
Carol Dweck, psihologinja i znanstvenica sa Stanforda, tvrdi da postoje dva načina razmišljanja, fiksni i razvojni. U fiksnom načinu ljudi smatraju da su kvalitete koje posjeduju fiksne osobine i da se ne mogu mijenjati. S druge strane, u razvojnom načinu razmišljanja ljudi vjeruju da se njihova inteligencija i znanje s vremenom povećava i razvija.
Istraživanja su pokazala da su učenici s razvojnim načinom razmišljanja uvjereni da mogu bolje savladati testove iz matematike, a samim time i strah od matematike je manji. Da bi djeca zavoljela matematiku, moraju razvijati način razmišljanja u kojem se bez straha suočavaju sa zadacima koji su pred njima. Ovakvim pristupom strah od matematike se vrlo efikasno može nadvladati.
Prihvaćanje vlastitih grešaka
Greške u matematici su normalna pojava i ne smije se očajavati zbog njih. Upravo one odvraćaju djecu od daljnjeg interesa za matematikom, ali one su dio cjelokupnog procesa i sastavni dio rješavanja matematičkih zadataka.
Jedno istraživanje je pokazalo da kada radimo greške, naše sinapse svijetle, što potiče mozak da savlada novi koncept rješenja problema čime se i sam mozak razvija. Naučite djecu da prihvate pogreške, da nauče nešto iz njih, a ne da odmah odustanu.
Sporo razmišljanje
Postoji općeprihvaćeno mišljenje da onaj koji može brzo riješiti matematički problem je matematički genij. Taj stav je posljedica kulture ocjenjivanja u kojoj je ocjena ispred razumijevanja, no priča o zecu i kornjači je adekvatna metafora kako matematika funkcionira.
Pri rješavanju matematičkog problema, nije potrebno biti zec. Naučite djecu da uspore, da pokušaju razumjeti problem i da razmisle o svim strategijama rješavanja problema. Ovdje ćemo citirati slavnog matematičara Laurenta Schwartza: „Važno je duboko razumjeti stvari i njihove međusobne odnose. Tu se krije inteligencija. Činjenica da ste brzi ili spori zapravo nije bitna.”
Razumijevanje
Puno djece uči matematičke formule napamet u namjeri da prođu ispit. Međutim, važno je naučiti zašto određena formula funkcionira. Kada nešto razumijete suštinski, onda ste to u stanju i objasniti drugoj osobi. Albert Einstein je to najbolje objasnio: „Ako nešto ne možeš objasniti jednostavno, znači da nisi razumio“. Zato je važno da vam dijete objasni kako je riješio problem i da vidite je li uistinu razumio problematiku.
Vizualiziranje
Matematika se često smatra apstraktnim predmetom bez imalo mašte, ali to je daleko od istine, dapače. Kreativna vizualizacija, odnosno sposobnost stvaranja mentalnih slika, jedan je od važnih alata koji pomažu pri razumijevanju matematičkih ideja, koncepata i dokaza (tzv. “dokazi bez riječi” ili “grafički dokazi”).
Različiti načini rješavanja problema
Iako je u matematici samo jedno točno rješenje, postoji više načina kako doći do njega. Potičite dijete da do rješenja dođe na druge načine, naravno, dok god je proces logičan.
Rasprava
Iako tema razgovora o matematici među djecom ne izgleda kao izgledna stvar, probajte je stvoriti na zanimljiv način. Tema može biti sport ili neki drugi događaj, koji može uključivati matematičko razmišljanje i dolaženje do zaključka.
Probajte, nije toliko teško koliko se čini. 😊
