Konferencija 2019.-nastavak

Druga međunarodna konferencija «Izazovi u radu s darovitom djecom i mladima»-nastavak

Snimke predavanja Split, 4.- 6. travnja 2019. godine

KOLIKO SU AKTUALNI ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI PODRŽAVAJUĆI ILI OGRANIČAVAJUĆI ZA RAD S DAROVITIM UČENICIMA? ANALIZA TRENUTNOG STANJA I REZULTATI ISTRAŽIVANJA U HRVATSKIM OSNOVNIM ŠKOLAMA

BUVINIĆ, KAURLOTO MARTINIĆ, MAJCEN

Iako o obrazovanju darovite djece i učenika u Republici Hrvatskoj postoji niz zakona u okviru predškolskog, osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja koji u svojim stavkama posjeduju sadržaj koji se tiče obrazovanja darovitih učenika, u Republici Hrvatskoj još uvijek nema sveobuhvatne i sustavne brige o darovitim učenicima. Vrlo malo je raspoloživih podataka mjerodavnih institucija o stanju i potrebama u radu s darovitim i talentiranim učenicima u hrvatskim osnovnim i srednjim školama a dostupni podatci su nezadovoljavajući. Uz navedeno, nameće se pitanje koliko su naši zakonski i podzakonski akti u skladu s potrebama suvremene škole i koliko su visokoškolski kurikulumi usmjereni prema osposobljavanju budućih učitelja za rad s darovitim učenicima. Cilj je ovoga rada analizirati aktualni zakonski okvir i podzakonske akte odgoja i obrazovanja u Republici Hrvatskoj u odnosu na potrebe identifikacije i rada s darovitim učenicima. Uz analizu zakonodavno-pravne regulative cilj je rada utvrditi trenutno stanje u hrvatskim osnovnim školama u odnosu na pitanja uočavanja i identifikacije te izdvojenih oblika/metoda rada s darovitim učenicima (pr. obogaćivanje programa, posebni programi za darovite, dodatne školske i izvanškolske aktivnosti, natjecanja, prijevremeni upisi kao oblik akceleracije). Iako se u relevantnim zakonodavno-pravnim dokumentima ističe podrška darovitim učenicima analiza podataka prikupljenih istraživanjem na uzorku osnovnih škola potvrđuje kako postojeći okvir nije dostatan u odnosu na realne potrebe učenika, učitelja i škola. Naime, hrvatski zakonski okvir postavljen je tako da su predviđene brojne mogućnosti rada s darovitima, ali zbog brojnih poteškoća te mogućnosti se ne mogu implementirati i adekvatno realizirati u praksi. Suvremeni pristup u radu s darovitim učenicima prvenstveno zahtijeva zakonske i podzakonske akte, koji obvezuju na osiguranje adekvatnih uvjeta i modela školovanja. S ciljem utvrđivanja primjene navedenih akata u praksi, u sklopu projekta Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, provedeno je anketno ispitivanje u osnovnim školama Republike Hrvatske. Trenutna praksa i zaključci analize trenutnog stanja potvrđuju potrebu za daljnjim razvojem suvremenih pristupa i podržavajućeg zakonodavno-pravnog okvira za identifikaciju i rad s darovitim učenicima kao i potrebu za sustavnim pristupom profesionalnome razvoju učitelja i drugih stručnih djelatnika u području identifikacije te načina i oblika rada s darovitim učenicima.

KORISTIMO LI UISTINU SVE POTENCIJALE U RADU S DAROVITIM UČENICIMA? – REZULTATI ISTRAŽIVANJA U HRVATSKIM OSNOVNIM ŠKOLAMA

SANDRA ANTULIĆ MAJCEN NATALIJA ĆURKOVIĆ SNJEŽANA BUKVIĆ

Daroviti učenici često u školskome okružju ne pokazuju onu razinu uspješnosti koja se od njih očekuje s obzirom na njihove visoke sposobnosti. Do neuspjeha u razvijanju darovitosti najčešće dolazi zbog neprimjećivanja znakova sposobnosti, ali i zbog nemogućnosti okoline da osigura dovoljno poticajno i podržavajuće okruženje u kojem će svaki pojedinac ostvariti svoje potencijale. Kao polazište razvoja sustavnog pristupa prepoznavanju darovitosti i s ciljem utvrđivanja trenutne prakse u hrvatskim osnovnim školama Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji sa stručnjacima iz područja razvio je anketni upitnik kojim je ispitano trenutno stanje skrbi o darovitim i talentiranim učenicima te problemi i potrebe rada s darovitim učenicima u hrvatskim osnovnim školama. Provedeno istraživanje dio je projekta Izrada i primjena instrumenata za identifikaciju darovitosti u području matematike čiji je cilj izrada instrumentarija s nacionalnim standardima koji će biti dostupan svim osnovnim školama za potrebe identifikacije darovitih učenika u području matematike. Cilj je ovoga rada, temeljem prikupljenih podataka, analizirati trenutno stanje vezano uz prepoznavanje i rad s darovitim učenicima u hrvatskim osnovnim školama te prepoznati ciljane elemente sustava koje je potrebno osnažiti kako bi se osiguralo podržavajuće i poticajno okruženje za sve darovite i potencijalno darovite učenike ali i za njihove učitelje, stručne suradnike i ostale ključne dionike. Rezultati provedenog istraživanja ukazuju na nejednaku i nedostatnu zastupljenost instrumenata za identifikaciju darovitosti, sredstava i dodatne opreme za rad s darovitim učenicima kao i na nejednaka razina stručnih kompetencija za prepoznavanje i rad s darovitim učenicima. U navedeno, analizirani su podaci o identifikaciji i radu s darovitim učenicima iz specifičnog područja – područja matematike, pri čemu je također uočena razlika u pristupu prepoznavanju kao i u radu s darovitim učenicima. Rezultati ukazuju na potrebu za sustavnim pristupom identifikaciji i radu s darovitim učenicima kao i na potrebu škola za formalnim i neformalnim oblicima podrške u ovome području. Provedene analize i dobiveni rezulatati polazište su za razvoj sustavnog pristupa prepoznavanju darovitosti ali i dodatnih mehanizama podrške radu s darovitim i potencijalno darovitim učenicima u hrvatskim osnovnim školama.

ROBOTIKA- ALATI U RAZVOJU POTENCIJALA DAROVITE DJECE

IVICA KOLARIĆ

Većina djece je nadarena, samo treba otkriti tu nadarenost. Djeca najbrže uče ako uče praktičnim radom, a robotika im povezuje više tehničkih područja i priprema ih za cjeloživotno učenje i zanimanja budućnosti. Kroz ovaj rad autor želi podijeliti svoje iskustvo u radu s darovitom djecom i prikazati kako se razvijala ideja od izvannastavne aktivnosti do osvajanja međunarodnih natjecanja. Tijekom rada u robotici velik naglasak stavlja se na razumijevanje i raspravu o zadatku te uočavanju prednosti i nedostataka određene konstrukcije, težištu, položaju i vrsti senzora, odabiru programskog sučelja. Djecu učime precizno i pošteno uspoređivati postignute rezultate te konačno odabrati najbolji rad i najbolju ekipu. Učenici rade u paru tako da razvijaju timski duh i vježbaju komunikaciju u kreativnim procesima i rješavanju problema. U ovim aktivnostima posebno je izražena kreativnost, dizajn i rješavanje problema. Hrvatski robotički savez, redovnim radionicama robotike koje se održavaju vikendima i praznicima, uz vodstvo prof. Ivice Kolarića i uz pomoć učenika koji već postižu vrhunske rezultate, sprema veći broj učenika za natjecanja iz robotike, posebno za otvorena međunarodna natjecanja u Austriji i Rusiji te za europsko i svjetsko RoboCupJunior natjecanje. Već osam godina hrvatski robotičari – učenici osnovnoškolskog i srednjoškolskog uzrasta prezentiraju hrvatsko znanje i hrvatsku kulturu na svjetskim i međunarodnim natjecanjima iz robotike na kojima redovito postižu zavidne rezultate. Cilj izlaganja je razvitak i unapređenje izvannastavnog i izvanškolskog djelovanja; razvitak i promicanje tehničke kulture osobito robotike; primjena znanstvenih i tehničkih postignuća u sustavima zaštite i spašavanja u prirodnim, tehnološkim i ostalim nesrećama; veći broj učenika na natjecanjima iz robotike i kroz natjecanja promocija Republike Hrvatske u svijetu.

EFFECTIVE METHODS AND FORMATS IN TEACHER TRAINING

JUDITH HILMES

"It is not enough to know, you need to apply it.” This quote from Johann Wolfgang von Goethe makes it clear, what the goal of teacher training is ore has to be.” Learning success is usually pointless if what has been learned is not systematically put into practice. We are talking here about securing the transfer and transferring what has been learned into school practice. In Germany, a distinction is made between teacher training and the lifelong professionalisation process. Vocational training takes place at the university and through a subsequent school internship in the state preparatory service. This training is called the first and second phase of teacher training. The third phase of teacher training has the task of professionalising the knowledge from the first two phases: "To keep this knowledge alive during the many years of professional activity of trained teachers and to make it a reference point for lifelong professionalisation processes is the task of teacher further training" (Möller et al. 2016, p. 7). Here it becomes clear that professionalisation does not end with the first two phases, but is to be understood as an ongoing process within the framework of lifelong learning. The relevance of teacher training is also derived in various international comparative studies such as PISA or TIMMS. The Competence Centre for Teacher Training in the Ludwig-Windthorst-Haus offers a comprehensive continuing education programme for teachers to combine the results of the first two phases (teacher qualification) with the third phase of teacher training. The advanced training programme includes various advanced training formats and contents and is aimed at both young professionals and experienced teachers. The aspect of ensuring transfer in the third phase of teacher training is explained using various training formats as examples.

CI SDŽ – MODEL SUSTAVNE PODRŠKE UČENICIMA

IVICA ZELIĆ

Darovitost je skup osobina koje omogućuju pojedincu da ima potencijale za dosljedno postizanje natprosječnih uspjeha u nekom društveno cijenjenom području. S obzirom na to da darovita djeca uče brže i lakše od prosječnog djeteta, potreban im je širi raspon aktivnosti od uobičajenog. U našem školstvu manjak potpore darovitim učenicima često se opravdava zabludom da se daroviti učenici mogu brinuti sami o sebi i da im nije potrebna dodatna potpora. Međutim, daroviti učenici su učenici s posebnim potrebama i potreban je sustavan, dodatan rad s njima. Projekt „Podrška osnivanju i radu centara izvrsnosti u Splitsko-dalmatinskoj županiji” je omogućio pokretanje Centra izvrsnosti SDŽ, a u sklopu projekta do sada je izrađena analiza obrazovnih sustava u EU u području rada sa darovitom djecom, proveden studijski posjet u EU, izrađena je metodologija za identifikaciju darovite djece i koncept individualiziranih programa za rad s darovitom djecom u više područja, provedena je edukacija nastavnika u području identifikacije darovite djece, metodologije rada i metoda učenja (124 nastavnika) , izvršena je nabava opreme za 3 multimedijalne učionice, izrađen je model praćenja darovite djece i mehanizam suradnje stručnjaka te postupak utvrđivanja darovitosti; izrađena je misija, vizija i strateški plan poticanja razvoja izvrsnosti u predtercijarnom obrazovanju te je proveden postupak osnivanja ustanove za podršku rada s (potencijalno) darovitom djecom. Područja djelovanja CI SDŽ su identifikacija potencijalno darovitih učenika, savjetodavna uloga timovima za darovite u školama, znanstveno-stručna suradnja, profesionalni razvoj i razvoj programa. CI SDŽ sustavno pruža podršku školama u SDŽ pri radu s darovitim učenicima. Za sada su uspostavljeni CI matematike, informatike, novih tehnologija i prirodoslovlja. Do sada je u radu CI SDŽ sudjelovalo gotovo 700 učenika i 130 različitih nastavnika-mentora. U planu su novi centri izvrsnosti, kao i širenje djelatnosti i načina pružanja podrške školama.

KREATIVNOST U NASTAVI

MARIJA ROTH

Kreativnost se može definirati kao sposobnost da se proizvede nešto novo i orginalno unutar ograničenja određene situacije. Školsko okruženje ima važan utjecaj na kreativno izražavanje, u nekim uvjetima može potaknuti kreativno ponašanje, dok u drugim slučajevima to ometa. Iako klasična pedagogija donosi neke elemente korisne za razvoj kreativnih kapaciteta, kao što su motivacija, konvergentno mišljenje i znanje, ipak ne uspijeva u potpunosti razviti komponente potrebne za kreativnost. U tradicionalnoj pedagogiji nastavnici općenito koriste metodu usredotočenu na vlastitu ulogu u razredu. Oni preuzimaju ulogu stručnjaka i imaju potpunu kontrolu, posjeduju znanje i znaju kako ga prenositi. Većina nastavnika pomaže učenicima da pravilno slijede pravila, a učenici tako ne prakticiraju preuzimanje rizika i neovisnost. Učenici uče ovisiti o svojim učiteljima i slijediti norme sustava. Međutim, autonomnost i preuzimanje rizika važni su za kreativnost. Daroviti učenici, koje karakterizira brže učenje i želja za neovisnošću dosađuju se u tradicionalnim učionicama. Njima je potreban sadržaj koji je relevantan za njihove živote, aktivnosti koje ih potiču da procesiraju važne ideje na visokoj razini te da pokušaju naći rješenja za smislene probleme. Potrebne su im učionice u kojima ih se poštuje, pruža u isto vrijeme i strukturu i izbor, i pomaže im se da postignu više nego što misle da mogu. To su potrebe koje dijele svi učenici, a ne samo oni koji su daroviti. No to je neizostavna pouka za darovite učenike.

USMJERAVANJE DJECE KROZ TRNOVIT PUT DAROVITOSTIA

KSENIJA RANOGAJEC BENAKOVIĆ-DV"MALI PRINC", BOJAN BRANISAVLJEVIĆ DV „BOTINEC“, UDRUGA VJETAR U LEĐA

Dok stručnjaci istražuju najbolji način potpore darovitoj djeci, praksa daje nezadovoljavajuće rezultate. Prema statistici, više od 50% učenika sa natprosječnim sposobnostima NE prolaze dobro u školi. Nadalje, Mensina istraživanja pokazuju da je od 1000 djece – njih 20-ero darovito. No, na kraju obrazovnog sustava ostaje samo troje. Pitanje je gdje je nestalo onih 17? Većina istraživača definira podbačaj kao neusklađenost između očekivanog učinka (potencijal - mjeren testovima) i stvarnog učinka (mjeren testom postignuća ili ocjenama). Tri područja treba uzeti u obzir pri analizi podbačaja: karakteristike djeteta, obilježja obitelji i karakteristike obrazovnog okruženja djeteta. Većina istraživača slaže se da su neki od čimbenika povezani s karakteristikama djeteta: loša slika o sebi, niska samoefikasnost, niska samomotivacija i ne ulaganje truda za izvršavanje akademskih zadataka te niske samoregulacijske ili metakognitivne sposobnosti. Posebno je dobro istražiti način na koji dijete vidi svoju sposobnost - kao fiksnu ili „rastuću“.