Čak i samo kao pojam, darovitost je unatoč brojnim spoznajama, još uvijek nedovoljno određena za potrebe obrazovanja te su za nastavnike i stručne suradnike odgoj i obrazovanje takve djece još uvijek vrlo složeni i izazovni zadatci koji se sustavno provode samo u nekim odgojno-obrazovnim ustanovama. U Republici Hrvatskoj unutar sustava odgoja i obrazovanja utemeljene su teorijske zakonske regulative i strategije koje se odnose na darovite učenike, ali često ne odgovaraju stvarnim potrebama darovitih pojedinaca.

Otkrivanje i poticanje sposobnosti potencijalno darovite djece, važno je za njihov budući i osobni i socijalni razvoj. Prepoznavanje i utvrđivanje vrste i stupnja darovitosti te provođenje prilagođenog pristupa svakom darovitom pojedincu u skladu s njegovim intelektualnim i drugim sposobnostima, nužni su za razvoj svih potencijala darovitog pojedinca. Na taj se način omogućuje poticanje daljnjeg razvoja tih sposobnosti i drugih osobina koje omogućuju da se natprosječne sposobnosti očituju kao darovite. Učitelji, nastavnici i stručni suradnici trebali bi  što ranije utvrditi posebne interese djeteta, produbljivati ih te individualanim  pristupom poticati razvoj darovitosti. Sposobnosti djeteta i potencijalna darovitost mogu ostati skrivene roditeljima i učiteljima ako se proces identifikacije ne provodi na odgovarajući način.

Proces identifikacije treba biti inkluzivan i nepristran, odnosno valja ga započeti tako da uključuje svu djecu i učenike, ako je to moguće. Također, treba ga provoditi valjanim i sveobuhvatnim metodama i  postupcima koji su prilagođeni individualnim potrebama djece i učenika, posebno onih koji su teže uočljivi kao daroviti. U procesu identifikacije potrebno je koristiti različitie izvore informacija, instrumente i kriterije poštujući najviše profesionalne i etičke standarde.

Utvrđivanje darovitosti stručan je, kompleksan i kontinuiran proces koji bi trebao obuhvatiti svu djecu i učenike u svim dobnim skupinama unutar cjelokupnoga odgojno-obrazovnog sustava. Obuhvaća različite postupke kojima se mjere sposobnosti, ali i vrednuju postignuća i uradci. Ako u školi, zbog velikog broja učenika, nije moguće na svim učenicima provesti psihološko testiranje u svrhu identifikacije potencijalno darovitih učenika, preporuča se prvo provesti proces uočavanja potencijalno darovite djece. U tome trebaju sudjelovati roditelji, učitelji razredne nastave i ostali nastavnici. Svakako bi i informacije o potencijalnoj darovitosti iz predškolskog razdoblja bile značajne u ovom dijelu otkrivanja darovite djece pa je prijeko potrebno osigurati prohodnost tih informacija u cijelom sustavu obrazovanja djece i mladih.

Nakon procesa uočavanja potencijalno darovitih učenika, školski tim za darovite dogovorit će daljnji postupak utvrđivanja darovitosti za uočene učenike. Školski psiholog provest će psihologijsko testiranje intelektualnih i drugih sposobnosti te utvrditi ili otkloniti darovitost svakog pojedinog učenika.  Preporuča se primjena testova za utvrđivanje općih intelektualnih sposobnosti, u što ranijoj fazi osnovne škole, u skladu s nacionalnim programom rane identifikacije darovitih. Za 2019. testiranja je provedeno u svibnju, kao početak jednog dugotrajnog i stalnog procesa otkrivanja i praćenja potencijalno darovitih učenika.

Uzevši u obzir sve navedeno, ova metodologija za identifikaciju potencijalno darovite djece sastoji se od prijedloga obrazaca po kojima bi se trebao obavljati proces uočavanja, identifikacije i utvrđivanja potencijalne darovitosti učenika te prijedlog plana rada s istima. Hodogram identifikacije detaljno opisuje korake prema kojima se postupa u procesu utvrđivanja potencijalno darovitih učenika (uočavanje, prikupljane privole, testiranje, utvrđivanje darovitosti, izrada individualiziranog programa, upućivanje na određeni način rada).

Obrazac individualiziranog odgojno-obrazovnog programa – daroviti (IOOP-d) prilagodba je već dobro poznatog dokumenta koji se koristi za rad s djecom po prilagođenom programu, a omogućuje detaljno planiranje, provedbu i vrednovanje razlikovnog kurikula za darovite učenike u osnovnoškolskome i srednjoškolskome odgoju i obrazovanju. Predstavlja unošenje izmjena (razlikovnosti) u kurikule nastavnih predmeta i kurikule međupredmetnih tema, pri čemu se uvažavaju već navedena načela kurikularnoga planiranja za darovite učenike. Uvodi se za sve darovite učenike i prilagođen je njihovim odgojno-obrazovnim potrebama. Prilagođeni kurikuli mogu se provoditi u školama u sklopu dodatne nastave ili učenici mogu biti uključeni u programe centara izvrsnosti. Individualizirani program za potencijalno darovite učenike može odobriti školski tim za darovite. Ako je riječ o visokom stupnju darovitosti i velikim intervencijama u propisani nastavni kurikul, odobrenje individualiziranog programa može se zatražiti od Ministarstva ili Ureda državne uprave.

 

Izrada individualiziranog IOOP-a za darovite

Individualizirani odgojno-obrazovni program (IOOP), kao službeni dokument škole, izrađuje se za sve učenike kod kojih je utvrđena darovitost temeljem odluke učiteljskog/nastavničkog vijeća. Nakon što je utvrđeno da je učenik potencijalno darovit, potrebno je prikupiti relevantne podatke o potencijalno darovitom učeniku te na temelju  toga izraditi plan rada s učenikom.

Relevantne podatke može pružiti razrednik, mentor, stručni suradnici, raniji učitelji, ali i  učenik na osnovi vlastite samoprocjene. Prijeko je potrebno  u inicijalnu procjenu uključiti roditelje, kao i mjerodavne stručnjake ako je potrebno. U školi se mogu izraditi liste procjene kao pomoć pri izradi inicijalne procjene potencijalno darovitog učenika.

Inicijalna se procjena učenika radi timski i to tako da svaki član školskog Tima za darovite procjenjuje i zapisuje podatke iz svoje domene rada s učenikom.

*Važno je napomenuti da su ove smjernice tek manja prilagodba već postojećeg IOOP-a s kojim su škole dobro upoznate.

Koraci u kreiranju IOOP-D-a:

 

 

1.     KORAK

Inicijalna  procjena:

– navesti svrhu izrade individualiziranog programa

– navesti vještine, sposobnosti, talente, nadarenost, jake strane, interese,

posebne odgojno-obrazovne potrebe učenika i trenutnu razinu obrazovanja

– navesti najuspješnije strategije učenja učenika i eventualne poteškoće pri

učenju pojedinih sadržaja

– navesti emocionalne i društvene potrebe

 

 

2.     KORAK

Plan/program podrške:

– određivanje obrazovnih postignuća/ciljeva

– određivanje prilagodbe nastavnih sadržaja, opsega i težine zadataka

– određivanje prilagodaba strategija poučavanja

– organiziranje dodatnog rada prema učenikovim sklonostima, sposobnostima i

interesima

– osiguranje najkvalitetnijih izvora znanja

– osiguranje stručnih i motiviranih učitelja

– stvaranje uvjeta za samostalno, nezavisno i stalno stjecanje znanja

– poticanje motivacijskog razvoja  te socijalnih odnosa

3.     KORAK Vrednovanje i ocjenjivanje postignuća učenika

– određivanje  ocjenjivačkih postupaka i aktivnosti

 

  1. PODATCI O ŠKOLI I UČENIKU – INICIJALNA PROCJENA

U prvom se dijelu dokumenta unose  podatci o školi i podatci o učeniku (opći i inicijalna procjena). Opći podatci potrebni su u svrhe evidentiranja, dokumentiranja i suradnje tijekom školovanja učenika.

Tijekom planiranja inicijalne procjene učitelj treba paziti na  osobitosti razvoja učenika, sve kako bi lakše odabrao instrumente i načine procjene  s obzirom na predznanja, sposobnosti, vještine i interese učenika za nastavni predmet.

Izbor instrumenta procjene može se odnositi na standardizirane instrumente (npr. predznanje s obzirom na prethodni razred) ili  na one koje učitelj kreira sam (upitnici, zadatci za procjenu pojedinih vještina, skale procjene i dr.).

Značajnu pozornost treba usmjeriti i na promatranje učenika za vrijeme nastave te na razgovor s učenikom   – sve kako bi se  učenik što bolje upoznao.

Suradnja sa stručnim suradnikom/cima škole, a prema potrebi i drugim stručnjacima, u tome može  značajno pomoći; prvenstveno  kako bi učitelj bolje razumio dobivene rezultate i kako bi planirao daljnje korake. U kreiranju i primjeni mogućih izvora, osobito tumačenju rezultata procjene, značajna je suradnja sa stručnim suradnicima škole.

O rezultatima inicijalne procjene potrebno je informirati i roditelje kako bi ih tijekom provedbe programa mogli aktivnije uključivati u provođenje programa.

 

  1. PLAN/PROGRAM PODRŠKE U ODGOJNO-OBRAZOVNOM PROCESU 

Plan podrške u odgojno-obrazovnom procesu najvažniji je dio ove metodologije budući da se temeljem inicijalne procjene planiraju sve značajne sastavnice kurikula usmjerenog na pojedinog,  potencijalno darovitog, učenika (što, kako, s kim, u kojem vremenu, koliko uspješno i dr.).

Uzimajući  u  obzir  osobitosti  razvoja  pojedinog  učenika  i  njihov  utjecaj  na njegovo  poučavanje i učenje, učitelj treba vidjeti koje će sastavnice plana/programa podrške razrađivati. Obrazovanje darovitih učenika prelazi okvire uobičajenih školskih programa i zahtijeva sadržaje, postupke i metode koji su slojevitiji, opsežniji i kvalitativno drukčiji od redovnih programa. Preporuka za rad učitelja odnosi se mnogo više na način, a manje na sadržaj podučavanja. Uloga je učitelja u radu s darovitima   osigurati slobodan razvoj interesa i ne sputavati  njegov emotivni i kreativni razvoj  te uskladiti  individualizirani pristup  s vrstom i razvijenom učeničkom  sposobnošću.   U radu s darovitima važno je razvijati pozitivan sustav vrijednosti koji afirmira sposobnost, rad, učenje, znanje, uspjeh, napredovanje, usmjerenost na proces,  a ne   samo na rezultate.

Podatci koje učitelj planira, a poželjno je da ih planira u suradnji sa stručnim suradnikom, unose se za pojedini mjesec školske godine, nakon mjesečnog timskog planiranja. Posebnu pozornost u kreiranju programa podrške treba usmjeriti na određivanje očekivanih ciljeva poučavanja (razine obrazovnih postignuća).

Da bi ciljevi poučavanja bili realni i mjerljivi, važno je da su definirani u terminima za učenike „opažljivog“ ponašanja (vidi Bloomovu taksonomiju: kognitivno, psihomotoričko, afektivno područje). Pri tome treba točno odrediti što pojedini učenik treba dostići ( u nekoj aktivnosti određene nastavne epizode) na temelju čega je moguće zaključiti jesu li ostvarene planirane zadaće.

Da bi se planirani ciljevi ostvarili, potrebno je odabirati one aktivnosti u kojima učenici mogu polučiti uspjeh, bilo da je riječ  o individualnom ili grupnom radu. Pri odabiru oblika rada, posebnu  pozornost treba posvetiti osmišljenom pristupu  suradničkog učenja.

Za ostvarenje ciljeva jednako je važno da  odabir strategija podrške  bude sukladan osobitostima pojedinog učenika. Te strategije podrške moraju  biti jednako zastupljene kako u poučavanju,  tako i u vrednovanju postignuća učenika – sve  kako bi učenik bio motiviran i uspješan. 

  1. PRAĆENJE POSTIGNUĆA

Praćenje i uspješnost provedbe IOOP-D-a bilježi se na kraju 1. obrazovnog razdoblja i na kraju školske godine. Učitelj daje sažeti prikaz  s obzirom na ostvarene zadaće. Pri tome je važno da učitelj/nastavnik naglasi u kojim je aktivnostima i oblicima rada učenik najčešće uspješno sudjelovao,  tj. koji su motivirajući postupci značajni za rad s tim potencijalno darovitim učenikom.

Na temelju rezultata provedenog programa (na završetku školske godine) važno je istaknuti preporuke za uspješan nastavak rada s učenikom u odnosu na pojedine sastavnice programa.

Preporuča se da škola izradi mape za darovite učenike koje bi sadržavale dokumente značajne za odgojno-obrazovni proces te osiguravale uvid u postupke utvrđivanja darovitosti.  U mape bi se upisivalo praćenje razvoja i posti­gnuća, programi i oblici rada u kojima je  učenik sudjelovao, izvješća školskoga tima, opažanja i procjene te svi drugi  dokumenti značajni za odgojno-obrazovni proces. Mapu bi vodio razrednik ili voditelj školskoga tima.

OBRAZAC IOOP-d

PRIVOLA ZA PRIKUPLJANJE I OBRADU PODATAKA U POSEBNE SVRHE