by Psiha
Obično kad mi kažu da napišem izvještaj s ovakvih putovanja…odradim zadatak. Ovaj put sam zaista puna dojmova i želim ih podijeliti sa onima koji žele čitati lijepe, pozitivne priče, a ne klikaju samo na žutilo i crnilo. Dakle, trebala bih reći da su nam domaćini bili odlični i da su se potrudili organizirati nam prekrasnih šest dana u svojoj zemlji. I bili su. Trebala bih reći i da su profesori u pratnji bili odgovorni, dragi kolege koji su pazili učenike i vrhunski odradili projekt. I bili su. Trebala bih se zahvaliti našoj voditeljici projekta koja je kao i uvijek bila na visini zadatka i ono malo preko, zbog koje smo svi bili bezbrižni i opušteni. I hvala joj od srca. Trebala bih spomenuti da smo naučili puno toga i dobili puno toga za promišljanje, i da je ovo bila krasna prilika za širenje vidika. I jesmo i bila je.
Međutim, ono što bih htjela ovdje podijeliti jest temeljni dojam s ovog putovanja, od kojega se osjećam sretno i optimistično, a to je: imamo prekrasne mlade ljude u svom okruženju! I dok stalno slušam kako su neodgovorni, lijeni, egocentrični, nemotivirani i što sve ne, put u Norvešku sa 15ak maturanata i brucoša pokazao mi je jednu sasvim drugu sliku. Zanemarit ćemo nokte naših učenica, to je ipak pitanje generacijskog jaza, i ona sitna brontulanja na puno hodanja, spizu, vremensku prognozu.. jer ipak su to mladi Dalmatinci. Ali ukupno gledano, bila je to ekipa mladih ljudi koji vraćaju osmjeh na lice i vjeru u budućnost naše zemlje. Jer oni su…:
… pristojni, odgovorni i uredni
Od poštivanja dogovora i dolazaka na vrijeme do sudjelovanja u svakom zadatku i radionici, koliko god banalan bio, na njih se moglo računati. Sve sobe su ostavljene u savršenom redu, kao i prostor za jelo iza svakog obroka. I moram naglasiti, dečki nisu nimalo zaostajali za curama, ovo su zaista neki novi (ravnopravni) klinci.
… željni znanja i informacija o kojima kritički promišljaju
Usputni razgovori s njima, rasprave u koje smo se upletali, njihovi komentari o našem sustavu obrazovanja.. sve je to otkrivalo mlade ljude koji vole učiti, koji pokazuju zdrav razum (uz zdravu dozu cinizma) i koji zaista propituju vrijednosti društva u kojem žive. Još kada vam brucoš iznese što bi on promijenio da je na vlasti…
… mladi ljudi koji ČITAJU knjige
Što reći kada vam srednjoškolac preporuči knjigu koju jednostavno morate pročitati? Kada slušate sa strane troje srednjoškolaca kako raspravljaju o nečemu što su čitali? Kada vam preporuče reformu sustava lektira kako bi djeca zavoljela čitanje? Jednostavno- srce ko kuća!
… svestrani i entuzijastični, ali sa obje noge čvrsto na zemlji i vide potencijal tamo gdje rastu i žive
Nabrojali su pet hrvatskih znanstvenika kao iz rukava. Uz to su na mobitelima pratili utakmicu Hajduka. Slušali su svoje vršnjake koji počinju stambenu štednju s 13 godina da bi sa 20 mogli uzeti kredit za svoju prvu nekretninu. Ali su nabrajali prednosti svoje zemlje i nisu se polakomili za standardom Norveške, nego su se sretni vratili kući, jer nije kod nas sve tako sivo…
Vjerujem da su svi malo jače zagrlili svoje roditelje kada su se vratili, ako zbog ničega, zato što su ih spremni podupirati i podržavati dok se ne osamostale Roditeljima ovih srednjoškolaca želim reći: budite ponosni na svoju djecu, odgojili ste prekrasne mlade ljude, koje bez straha možete pustiti u bijeli svijet. Neće vas/nas osramotiti, a kako je krenulo, vratit će se doma napraviti svima nama bolje mjesto za život (i starenje). I iako riskiram ulazak u malo patetike, osim poneke „traume“ iz djetinjstva, vaša djeca o vama pričaju onako kako bih jednog dana voljela da moja djeca pričaju o meni (i suprugu, naravno): s toliko zahvalnosti, topline i ponosa. I zaista nisu vrtili očima dok su vam se javljali na pozive.
Ekipi koja je bila na ovom putovanju: hvala na divnom iskustvu, ostanite svoji i ne dajte nikome da vam uništi taj optimizam i idealizam!
P.S.Da psiha ne ispadne teška naivčina, svjesna sam i aktivnosti koje smo mi profesori „prespavali“, ali nije ni vrijeme ni mjesto 🙂
