U nastavku bloga psihologinja Centra izvrsnosti Ana Majić donosi nam kratki osvrt na nekoliko najučestalijih predrasuda o darovitima:
Najpopularnija autorica koja se bavi darovitima na našim prostorima je Jasna Cvetković Lay pa je red krenuti s nekoliko mudrosti iz njenog bogatog opusa. Toplo preporučamo njezine pitke i informacijama bogate knjige na temu rada s darovitima- Darovito je što ću s njim? i Darovito je što ću sa sobom? S obzirom da knjižnice ne rade i da smo obećali sažetke literature, započet ćemo s predrasudama o darovitosti i darovitima (iz knjige Darovito je, što ću sa sobom (2010.), Alinea).
PREDRASUDE O DAROVITIMA
Svi mi, uključujući i profesionalce u odgoju i obrazovanju, imamo brojne predrasude ipogrešne stavove prema darovitima. Sigurno ste se kao roditelji darovitog djeteta i sami sretali s njima, a možda ih imate i vi sami ili vaš partner i članovi uže obitelji.
Ona prva nas je dugo mučila i služila kao opravdanje u odgojno-obrazovnom sustavuda se ne bavimo darovitima- „Ako su daroviti, i sami će se snaći.“, i ovdje se nećemo baviti njome. Ali donosimo pregled najčešćih i „najozbiljnijih“ predrasuda i negativnih društvenih stereotipa koji mogu dovesti darovite u sumnju u vlastitu darovitost i vještine, potkopavati im vlastiti dojam o njihovoj kompetentnosti i utjecati na ostvarenje njihovih potencijala. Winner (1996, prema Cvetković Lay, 2010) je analizirala najčešće mitove i predrasude o darovitoj djeci:
1. Darovitost u bilo kojem području uvjetovana je visokim kvocijentom inteligencije.
Netočno – djeca mogu biti iznimno darovita (npr. umjetnički), a nemati iznimno visoki IQ.
2. Djeca nadarena za školska (akademska) postignuća imaju opće intelektualne sposobnosti koje im omogućuju da budu darovita u svim školskim predmetima.
Netočno – rijetka djeca darovita su u svim područjima – mnogo češće se darovitost odnosi najedno, određeno područje. Dijete s kombinacijom slabosti i snaga u području intelektualnih sposobnosti prije je pravilo nego iznimka.
3. Talentirano je, ali ne i darovito: darovita su djeca koja imaju visoke sposobnostiu akademskom području, dok su djeca s visokim sposobnostima u umjetnosti talentirana.
Neopravdano je ovako dijeliti djecu, iako se kod nas u literaturi često nalazi ova podjela nadarovite i talentirane. Iako se područja u kojima su oni iznimni razlikuju, darovita i talentirana djeca (kako god ih odlučimo zvati) vrlo su slična u iskazivanju svoje posebnosti. Bez obzira na područje:
– njihove sposobnosti su djelomično urođene
– razvijaju se i kao rezultat određene vrste sličnih okolinskih uvjeta
– imaju slične obrazovne potrebe, a zato što su drugačiji od ostale djece mogu imati i sličnesocijalno-emocionalne poteškoće.
4. Darovitost je potpuno urođena naspram Darovitost je u potpunosti rezultat velikogtruda i rada.
Ni jedna od ove dvije ekstremne tvrdnje nije točna. Bez obzira na to koliko rano počela i koliko se jako trudila, većina djece nikada neće uspjeti učiti toliko brzo, niti će toliko napredovati kao ona djeca rođena s iznimnim sposobnostima. To naravno ne znači da su napor, trud i vježba nevažni za razvoj darovitosti.
5. Darovitu djecu stvaraju preambiciozni roditelji koji djecu tjeraju napostignuća iznad njihovih stvarnih mogućnosti.
Bez obzira na to koliko su darovita, djeca ne razvijaju svoje mogućnosti bez potpore,ohrabrivanja i poticanja roditelja (ili neke za njih značajne odrasle osobe). Ali roditelji ne stvaraju darovitost. Darovita djeca obično forsiraju svoje roditelje, a ne obrnuto. Međutim, roditelji ponekad svojim postupcima mogu uništiti talent (ove teme ćemo se dotaknuti u budućim tekstovima).
6. Darovita djeca zrače psihološkim zdravljem – bolje su adaptirana, popularnija i sretnija od prosječne djece.
Iznimno darovita djeca su nažalost često socijalno izolirana i nesretna, osim ako ne pronađusebi slične. Nemaju zajedničke interese s vršnjacima i najčešće ih vršnjaci smatraju „čudacima“. Oni se razlikuju od svojih vršnjaka i svjesni su toga. Često im se stoga pripisuju osobine – usamljenici, nedruštveni, individualci; postoji rizik da postanu arogantni ili da pate od nedostatka samopouzdanja (i ovom temom ćemo se pozabaviti u budućim tekstovima). Ovo naravno ne znači da darovito dijete mora imati socio-emocionalne poteškoće i da njegova darovitost podrazumijeva neslaganje s vršnjacima.
7. Sva su djeca darovita i zato nema potrebe za posebnim obogaćenim programima i sličnim odgojno-obrazovnim intervencijama.
Darovitost, a posebno ona iznimna, stvara i posebne obrazovne potrebe upravo kao i poteškoćeu razvoju i učenju.
8. Darovito dijete postaje značajan, slavan i/ili kreativan odrasli.
Ne možemo podrazumijevati vezu između rane darovitosti i postignuća u odrasloj dobi. Važnu ulogu imaju osobnost, motivacija, obiteljsko okruženje te mogućnosti.