Piše: Ana Majić, psihologinja Centra izvrsnosti SDŽ
Istaknula sam prošli put da bi trebalo djetetu objasniti da je darovito, na način koji je njemu razumljiv. U takvim razgovorima, ali i u onim svakodnevnim, postoje neke rečenice i objašnjenja koja bi bilo dobro izbjegavati. Odraslima mogu zvučati kao komplimenti, bodrenje ili pohvale, ali ih djeca često čuju i interpretiraju znatno drugačije.
Darovita, kao i sva ostala djeca, imaju potrebu za sigurnim okruženjem u kojem će rasti i odrastati. U pokušaju pružanja bezuvjetne ljubavi, a suočeni sa svakodnevnim izazovima roditeljstva, ponekad spontano dajemo izjave o čijim efektima ne razmišljamo previše.
U nastavku možete pročitati nekoliko takvih tipičnih izjava povezanih s čestim situacijama i dilemama u odgoju darovite djece, uz objašnjenja zašto te reakcije ne moraju biti dobre:
1. ,,Tako si pametna, pametna, pametna! Volimo te!”
Veronika je cijeli život uspješna u školi i nikad nije dobila manje od 5. Primljena je na studij medicine. Svi oko nje su zadivljeni. Roditelji joj kažu: „Tako si pametna! Volimo te!“.
Problem: Što je u tome pogrešno, pa dali su joj kompliment? Tko ne želi biti pametan? Kada je odobravanje najviše i najčešće povezano s uspjehom, darovito dijete počinje osjećati da je razlog što ga drugi vole to što je pametno, a ne zbog toga kakvo je ono u cjelini. Problem je u tome što može doći trenutak kada u nečemu neće uspjeti, a neizgovoreni strah je da tada više neće biti voljeno. Odnosno, dijete počne misliti da uvijek mora biti izvrsno i da ne smije pogriješiti da bi osiguralo da ga drugi vole. Ovo može dalje voditi u izbjegavanje izazova, odnosno u strah od neuspjeha, zbog čega dijete radi samo ono u čemu je sigurno da će ostvariti dobar rezultat, i prestaje razvijati svoje potencijale.
Bolji pristup: Od malih nogu razgovarajte sa svojim darovitim djetetom i o nekim drugim njegovim karakteristikama, ne samo o njegovoj pameti. Možda je dobar prijatelj, ili ima neobičan smisao za humor. Pomozite mu da osvijesti i druge pozitivne osobine, posebno one koje mu pomažu da gradi dobre odnose s drugim ljudima. U svakom slučaju, pokažite svome djetetu da ga bezuvjetno volite zbog toga kakvo ono u cjelini jest, bez obzira na njegova postignuća.
2. ,,Ne budi blesav, zašto se tako svega bojiš?”
Petogodišnji Grgur boji se brojnih stvari. Brinu ga crne rupe o kojima je čitao. Brine ga rat u Siriji i izbjeglice koje žele prijeći preko Hrvatske. Brine ga virus o kojem svi pričaju. Navečer ne može zaspati i počinje prelaziti roditeljima u krevet za utjehu. Roditelji gube strpljenje i kažu mu „Zašto se svega tako bojiš, ne budi blesav!“
Problem: Postoje strahovi tipični za određenu dob i oni se razvojno, uobičajeno, pojavljuju kod dosta djece. Darovita djeca ponekad te strahove podižu na novu razinu jer mogu biti preosjetljiva u području mašte i emocija. Kako imaju jako dobru percepciju i memoriju, čuju i pamte razgovore i događaje iz svijeta odraslih, a onda ih njihova mašta odvede u „što ako“ scenarije. Problem nastaje jer djeca nisu dovoljno emocionalno zrela da se nose s problemom ili da razumiju cijelu sliku – izvuku netočne i/ili nerealne zaključke ili krivo procjenjuju kolika je vjerojatnost da će se nešto loše stvarno dogoditi. Tako se mogu bojati da će asteroid udariti u Zemlju, a ne mogu još razumjeti koliko je mala vjerojatnost da se to stvarno i dogodi.
Bolji pristup: Reći djetetu samo da mu strah nije utemeljen (to nije stvarno, umislio si to) ili da se to neće dogoditi, nije dovoljno. Potrebno je detaljnije razgovarati s djetetom o njegovom strahu. Uvjerite svoje dijete da ćete se vi pobrinuti za njega u slučaju da… i objasnite mu točno kako (npr. Ako stvarno bude potres, mama dolazi po tebe i stat ćemo ovdje, to je najsigurniji dio stana u slučaju potresa…). Glavno je da vaše dijete shvati da ste vi odrasli i da ste tu za njega, da ćete ga zaštiti i srediti bilo koji problem koji se pojavi.
3. ,,Pokušaj imati više prijatelja!”
Petra su roditelji doveli na rođendansku zabavu kod prijatelja iz razreda. Gledali su kako oklijevajući ide do vršnjaka, a kad su se vratili po njega, pronašli su ga kako čita knjigu koju je našao među poklonima svoga prijatelja. Iako se Petar sasvim lijepo proveo na rođendanu (knjiga je bila izvrsna), roditelji nisu bili zadovoljni. Njihova reakcija je bila „Pokušaj imati više prijatelja!“.
Problem: Darovita djeca mogu imati vrlo raznolike potrebe u vezi druženja s vršnjacima. Općenito gledano, neka djeca trebaju puno prijatelja iste dobi, neka se bolje osjećaju sa starijom djecom ili čak odraslima, a nekima je dovoljna dobra knjiga i jedan do dva bliska prijatelja.
Bolji pristup: Neka vam dijete bude vodič u ovom području. Možda ono nema potrebu za druženjem s više vršnjaka, iako bi vi voljeli da ima više prijatelja u razredu. Ne tjerajte ga na društvene događaje u kojima ne želi sudjelovati (rođendani, izleti i slično) – potaknite ga na druženje, ali ne inzistirajte ako dijete ne želi. Naravno, dobro provjerite njegove razloge, kako vam ne bi promaknulo eventualno uznemiravanje od strane vršnjaka ili strah da ne zna kako se ponašati u društvu većeg broja djece koju ne poznaje.
Upišite ga na aktivnost koja ga zanima – tamo će imati priliku upoznati vršnjake sa sličnim interesima (možda stvarno nema ništa zajedničko s djecom u susjedstvu ili s djecom vaših prijatelja s kojima ga uporno pokušavate povezati).
4. ,,Dosta pitanja!”
Ukoliko ste roditelj darovitog djeteta, poznata vam je situacija s postavljanjem pitanja. Jednostavno im nema kraja, a sposobni su ići u takve detalje da se vi na kraju osjetite kao potpuno neobrazovana osoba (Od čega se sastoji duga? A od čega prljavština? Zašto je krumpir nakon pečenja smeđ, a nije bio kad si ga stavila u pećnicu?…). Zamislite kako je bilo roditeljima prije interneta, koji su odgovore tražili po knjižnicama i enciklopedijama…. U jednom trenutku dolazite do točke pucanja i kažete „Dosta je, dosta pitanja!“
Problem: Darovita djeca iznimno su znatiželjna, ali ako im pošaljemo poruku da njihova pitanja nisu dobrodošla, šaljemo im poruku da nije dobro biti (previše) znatiželjan. Škola, prijatelji i roditelji mogu ih obeshrabriti u postavljanju pitanja, a postepeno i u tome da budu (pre)pametni i da žele (pre)više.
Bolji pristup: Roditelji često mogu biti prezaposleni i svjesni smo da je teško uvijek stati s onim što radite (bilo da radite od kuće ili da radite po kući) da bi tražili odgovore na beskonačni niz pitanja. Ponekad je to i nemoguće. Ako ne možete (trenutno) odgovoriti na pitanje svoga djeteta, umjesto Prestani pitati možete reći Sada radim nešto. Molim te zapiši (ili zapamti) svoja pitanja, i za pola sata ćemo razgovarati o njima. Ako ne budem znao odgovor, skupa ćemo ga pronaći.
Naravno, ovu izjavu izreći ćete u obliku u kojem inače komunicirate sa svojom djecom (moji ukućani bi mislili da nisam dobro da im se ovako strpljivo obratim), ali ovime ste svom djetetu dali potrebnu pažnju i dali ste mu do znanja da je u redu postavljati pitanja. Zadnja rečenica u vašem odgovoru (Ako ne budem znao…) djetetu pokazuje da ni odrasli ne znaju uvijek sve odgovore, dok traženje odgovora zajedno s djetetom predstavlja važan početak usvajanja istraživačkih vještina i kritičkog mišljenja.
5. ,,Ako ti je teško, uvijek možeš odustati.“
Frane je u šestom razredu krenuo na program za darovite iz prirodoslovlja u školi. Inače odlikaš, koji je posebno dobar u matematici, suočava se s poteškoćama u ovom novom području. Suočen s time, Frane se želi ispisati iz te grupe, a majka mu kaže: „Ako ti je tako teško, možeš odustati“.
Problem: Darovita djeca često su višestruko darovita. Sve im lako ide, ponekad prelako i idu kroz školovanje postižući uspjeh bez ulaganja prevelikog truda. Prvi put kada se susretnu sa zadatkom koji ne znaju riješiti, s ciljem koji im se čini teško postići, mogu se uspaničiti i željeti odustati. Ovo je vrlo sklizak teren – visoka očekivanja važna su za napredovanje, ali ako su previsoka, opet predstavljaju problem. Ne želite dijete naučiti da odustaje kada mu postane teško, ali ne želite ga ni lomiti na aktivnostima koje su stvarno (trenutno) preteške za njega.
Bolji pristup: Raspravite s djetetom zašto je dobro okušati se u nečemu što nam se čini teškim. Pokušajte mu pomoći pri rješavanju problema – otkrijte u čemu je točno problem i kako bi ga mogao riješiti. Istaknite zašto je važno ne odustati na prvoj prepreci i odredite vremenski rok u kojem ćete ponovno razmotriti odustajanje (npr. Pokušaj ovu školsku godinu. Ako i dalje misliš da ti ta aktivnost nikako ne odgovara, onda ćemo te ispisati.)
Ohrabrujte svoje dijete u preuzimanju rizika i istraživanju nepoznatog. Naučite ga da greške gleda kao priliku za učenje. Dijete koje je naviklo u svemu biti uspješno, s vremenom prestaje riskirati i okušavati se u aktivnostima u kojima nije sigurno da će ostvariti dobar rezultat. Time se prestaje razvijati i ostaje u sigurnoj zoni, čuvajući sliku o sebi kao uspješnom.
6. ,,Zašto ne bojiš unutar crta?”
Eva ide u prvi razred. Obožavala je crtati i bojati, miješati boje da vide kako će na kraju izgledati. Odlučila je mami za rođendan pokloniti njen portret. Satima je radila na slici u svojoj sobi, preskačući čak i svoje omiljene serije na televiziji. Uzbuđena, poklonila je majci sliku, ali je vidjela da je majka iznenađena „Vrlo je lijepa, ali gdje su oči?“. Eva više ne slika često. Boja bojanke i pokušava ostati unutar linija.
Problem: Istraživanja pokazuju da kruta roditeljska pravila umanjuju kreativnost, posebno kod mlađe djece. Evin talent za umjetnost obeshrabren je jer je nakon reakcije majke dobila poruku da ne radi pravilno. Ovo „pravilno“ uništava dječju kreativnost u umjetnosti, matematici, pisanju i mnogim drugim područjima.
Bolji pristup: Ohrabrujte dijete da riskira, naravno, primjereno dobi. Ne mora sve uvijek biti pravilno, bitno je da uživa u aktivnosti, da uči i da pokušava. Bojanje izvan linija možda ima neki smisao u glavi vašeg djeteta, kao i crte koje nisu toliko ravne. Dobro je provjeriti s vašim djetetom koji smisao vidi u takvom načinu crtanja/bojanja. Samo nemojte ovo pokušati iskoristiti s učiteljicom u četvrtom razredu, objašnjavajući da nečitljivi rukopis vašeg djeteta znači da je kreativno J
Lako je zaboraviti da je vaše dijete i dalje samo dijete, s obzirom da je sposobno pričati kao odrasli o nekim temama. Emocionalna podrška potrebna mu je kao i svakom drugom djetetu, a nekad i potrebnija no drugoj djeci, što je važno imati na umu. A kad riječi ponestane, nije na odmet podsjetiti se da zagrljaj i poljubac ponekad govore više od tisuću riječi.
Nemojte biti samo roditelj darovitog djeteta, budite roditelj J
Korištena literatura:
Heilbronner, N.N. (2008) .Top 10 things not to say to your gifted child. The Perils of parenting.
