Više puta smo čuli o skandinavskom modelu odgoja kao sinonimu za najobuhvatniji i najstudiozniji pristup, a od svih skandinavskih zemalja, Danska prednjači. Nije ni čudo jer ta mala država na sjeveru Europe jako drži do obrazovanja i uz to je jedna od zemalja koja najviše izdvaja za obrazovanje.
Također, može se pohvaliti i da je na listi najsretnijih nacija na svijetu[1]s najmanjim stupnjem korupcije[2].
Iako su ove stvari na prvi pogled nepovezane, holistički pristup društvenim problemima zapravo povezuje sve kategorije u jedan opći društveni mozaik.
U većini zemlja obrazovni sustav je kompetitivan i vrlo su česti slučajevi u kojima introvertirana djeca ne uspiju u potpunosti pokazati svoj talent i vještine zbog čega se nerijetko povlače u sebe, što između ostalog može uzrokovati razne mentalne poteškoće, kao što su anksioznost i nesigurnost.
Baš zato su adekvatan odgoj u kući uz dobar odnos učitelja i djeteta u školi, ključni za zdrav rast i razvoj djeteta.
Zbog svega navedenog, kao i zbog ubrzanog načina života i digitalnih alata koji su sveprisutni u našim životima, djeca sve više razvijaju anksioznost i ostale poteškoće u mentalnom razvoju što uvelike determinira obrasce koje će nositi sa sobom tijekom cijelog života.
Danci su toga svjesni i već godinama su all inclusive pristupom, odnosno pristupom u kojem se djecu promatra holistički uspjeli postati primjerom kojeg bi trebale slijediti sve ostale zemlje.
Što znači holistički pristup danskog modela?
To znači da je svako dijete talent u nečemu i da to tek treba otkriti. Ne boduje se samo akademski ili sportski uspjeh, već je veliki je naglasak na empatiji, uzajamnom poštovanju i povezanosti, u odnosu na kompetitivnost, koja je u školama često izražena.
Također, danski model propagira da najuspješnija djeca postanu svojevrsni mentori manje uspješnoj djeci u razredu i tako pomažu nastavnicima. U prvim godinama osnovnoškolskog obrazovanja, nastavnici uče djecu razvijanju emocionalne inteligencije, socijalizacije, kritičkog promišljanja i samopouzdanja.
Nadalje, danski nastavnici su „trenirani“ da uoče različite kvalitete kod djece i da na temelju njih pristupaju te u skladu s uočenim ih dalje razvijaju kroz prilagođeni kurikulum.
Ovaj pristup se može sažeti u tvrdnji da je cilj poticati osobne vještine učenika u kojima su dobri, u suprotnosti s kompetitivnim sustavom u kojem su neki bolji od ostalih i u kojem su te razlike vidljive.
Većina roditelja u Danskoj je svjesna da će njihovo dijete dobiti dobro obrazovanje, ali isto tako znaju da nema smisla da im dijete bude matematički lumen, bez da je naučilo osnovne načine suočavanja s problemima stvarnog svijeta. Jako im je važno da se dijete naučiti nositi sa stresnim situacijama i da razvije mehanizme suočavanja s krizama i reakcijama u ostalim društvenim situacijama. Baš zato se empatija uči kako zaseban predmet i testira praktičnim metodama.