Nastavak bloga psihologinje Ane Majić.
Urezao mi se komentar jedne mame u upitniku koji su popunjavali roditelji naših polaznika. Ona je kao razlog zašto je ne zanimaju aktivnosti za roditelje u CI SDŽ navela da joj ne trebaju „upute za upotrebu za vlastito dijete“.
Kao roditelj, djelomično se slažem.
Ne volim pravila i popise uputa, a posebno mi nisu dragi naslovi tipa „5 stvari koje NIKADA ne smijete reći svom djetetu“ (svaki put shvatim da sam uradila barem pola stvari s popisa).
Kada pričamo o savjetima roditeljima o tome kako bismo se trebali ponašati prema svom djetetu, bitno je naglasiti da recepta nema. Ni za darovite ni za one manje darovite. No, to ne znači da ne postoje neke opće zakonitosti u određenim skupinama djece. Ono čime ćemo se ovdje baviti želim nazvati smjernicama – navodim poželjne načine djelovanja, a ne stroge definicije i „upute za upotrebu“.
Darovita djeca od malih nogu „odskaču“ od svojih vršnjaka. Roditelji obično najprije primijete napredni rječnik u odnosu na dob, izvrsno pamćenje i veliku znatiželju. Darovita djeca kontinuirano uče od svoje okoline, pri čemu se čini da znaju stvari bez ulaganja truda da ih nauče (Od kud mu to, gdje je to naučio?). Stoga od najranije dobi izazivaju pozitivne reakcije i komentare svoje okoline (Iako kod nas još uvijek prevladava onaj princip u odgoju „ne hvali ga previše, pokvarit će se“!). Kada krenu u vrtić ili školu mogu primijetiti da su drugačiji od vršnjaka.
Kao roditelj, vi možda razumijete da je dijete drugačije jer je darovito, ali vaše dijete toga najčešće nije svjesno. Nažalost, vršnjaci će mu to najčešće „pomoći“ razumjeti tako što će ga okarakterizirati kao čudnog, neobičnog, uvrnutog i sl. Ponekad će dijete ismijavati upravo zato što brzo uči i pamti, nazivajući ga štreberom, ulizicom, učiteljičinim miljenikom. Odrasli, iako dobronamjerni, mogu mu stvarati dodatni pritisak očekujući od darovitog djeteta da zna odgovore na sva i svakakva pitanja i da se uvijek primjereno ponaša. Stoga je jako važno dati darovitoj djeci okvir za razumijevanje toga zašto i na koji način su drugačiji, a kroz prizmu darovitosti.
Kako pristupiti objašnjenju djetetu koje se ističe u svojoj izvrsnosti u nekim područjima, s obzirom da se u našem društvu nije pristojno hvaliti? Kada pišete npr. životopis u kojem je cilj da navedete svoja postignuća, nekako nam ne zvuči dobro pisati o sebi u superlativima. Kod djece, to možete provjeriti na vrlo jednostavan način – recite im da kažu o sebi pet pozitivnih stvari. Ovo je inače vježba kroz koju gledamo razinu samopouzdanja djece i mladih, ali po meni nekako odražava i kulturu u kojoj živimo i općeniti problem da o sebi pričamo dobre stvari.
Pa kako onda objasniti djetetu što njegova potencijalna darovitost znači, a da to, ako on to negdje ponovi, ne zvuči bahato i prepotentno, ili još gore, da nakon toga ne zaključi da je toliko pametan da više ne mora učiti?
Objasnite mu što znači biti darovit
Rječnikom primjerenom djetetovoj dobi, objasnite mu što znači biti darovit i dajte mu konkretne primjere. Možete mu reći nešto u smislu:
– biti darovit znači da neke stvari učiš drugačije i brže od ostalih (npr. Netko kada uči pjesmu napamet pročita je jednom i odmah može ponoviti, a netko drugi je treba pročitati više puta da bi je zapamtio.)
– biti darovit znači da ti nešto ide bolje nego drugoj djeci – netko može biti darovit u matematici, a netko u sportu, glazbi ili čitanju (npr. Tebi recimo super ide sve s brojevima, a Mate izvrsno igra nogomet. Pa možemo reći da si ti darovit u matematici, a Mate u nogometu).
– darovitost može značiti da si bolji u nečemu, ali ne znači da si bolji od drugih (npr. Možda imaš najbolje ocjene u razredu, ali ocjene nisu jedino u čemu možemo biti dobri. Netko je super prijatelj, netko je super duhovit, svatko od nas je u nečemu najbolji.)
– darovitost ne znači da sve učiš bez ikakvog truda. Da bi uspio/la, morat ćeš ulagati trud u školu i učenje. (Iako sada sve zapamtiš na satu, to ne znači da ne moraš kod kuće vježbati to što si naučio.)
– darovitost ne znači da ćeš uvijek znati odgovore na svako pitanje i da se nekad i ti nećeš mučiti da savladaš neka znanja i vještine
Kako vi najbolje poznajete svoje dijete, sami ćete najbolje naći primjere kako mu objasniti njegovu darovitost. Bitno je imati na umu sljedeće:
- emocionalna zrelost djeteta ne mora biti usklađena s kognitivnom zrelosti
Iako ono često priča o temama za odrasle ili komunicira kao odrasla osoba, ipak je samo dijete koje emocionalno nije na razini odrasle osobe. Važno je stoga koristiti primjeren rječnik i pitanjima provjeriti je li vas dijete razumjelo, kako ne bi izvelo krive zaključke. Svjesnost o vlastitoj darovitosti, ako ne objasnite djetetu što to točno znači, može ga dovesti do zaključka da je bolji od druge djece, što ga može dovesti do problema s vršnjacima.
- važnost radnih navika
Također je važno da dijete bude svjesno da iza razvoja potencijala njegove darovitosti moraju stajati trud, rad i motivacija. Iako možda sada sve gradivo savladava samo slušanjem na satu, potrebno je raditi domaće zadaće, ponavljati naučeno ili širiti znanje putem drugih izvora osim nastave, kako bi stjecao/la radne navike za cjeloživotno učenje.
- oprezno s korištenjem podatka o djetetovu kvocjentu inteligencije
Ukoliko imate podatke o djetetovom testiranju – iz analize mu naglasite njegove jake strane (npr. imao si jako puno bodova u matematičkim zadatcima), ali se ne preporuča reći djetetu koliki mu je IQ. Ponajprije, procjena inteligencije i njeno izražavanje kvocijentom inteligencije nosi svoje prednosti i nedostatke – procjena ovisi o različitim faktorima i slavna brojka veličine IQ-a nije nepromjenjiva. Kada djetetu priopćite njegov IQ, dajete mu lažni osjećaj sigurnosti i veličine i time povlačite sve gore navedene probleme (može zaključiti da je tako pametan i da ne mora više učiti, da se ne mora truditi, može zadirkivati svoje „manje pametne“ vršnjake i sl).
- slušajte svoje dijete
Ponekad nam naše ideje o nečemu onemogućuju razumijevanje drugih. Slušajte svoje dijete i pokušajte razumjeti njegove osjećaje i vjerovanja o darovitosti. Pomozite mu da razumije činjenice o darovitosti, umjesto mitova koji se povezuju s darovitima.
- izbjegavajte upotrebljavati njegove jake strane da biste naglasili slabosti.
Npr. znaš sve o sunčevom sustavu, a ne znaš zavezati cipele ili predati domaći rad na vrijeme – komentari su koji posramljuju dijete i od kojih se ono osjeća loše. Ne zaboravite da je vaše dijete samo dijete i da je ono i puno toga više od njegove darovitosti.
- pokažite svome djetetu da ga bezuvjetno volite
Pohvaljujte ga i zbog njegovih drugih karakteristika, ne samo zbog uspjeha vezanih uz darovitost (npr. Baš si divan što si mi danas pomogao oko suđa; ili Primijetila sam kako si pomogla susjedi jutros ponijeti smeće). Stalnim isticanjem njegove darovitosti i toga kako je pametan, dijete može steći dojam da ga volite samo zbog njegove darovitosti.
Za kraj, ostavite otvorenu mogućnost za buduće razgovore o temi darovitosti. Pitajte ga ima li pitanja i povremeno potaknite ovu temu. Ohrabrujte ga da s vama raspravlja o darovitosti. Razgovori o darovitosti ne bi trebali stavljati pritisak na dijete, nego bi mu trebali pomoći razumjeti sebe bolje. Otvoreni i iskreni razgovori pomažu darovitim pojedincima da se bolje osjećaju sami sa sobom. U ovim razgovorima naglasak treba biti na tome kako se vaše dijete osjeća, što ono misli, kako rješava (eventualne) poteškoće u odnosima s vršnjacima, a ne bi trebali biti fokusirani (isključivo) na njegove uspjehe i postignuća u području darovitosti.
I ne zaboravite se voljeti, zabavljati, smijati i uživati u malim stvarima sa svojim djetetom. Nemojte biti samo roditelj darovitog djeteta, budite roditelj 😉
Korištena literatura:
Amend E.R., Joerg, M. (2019) Talking With Your Child About Giftedness. National Association for Gifted Children
Ford Inman, T., Breedlove, L. (2018) Gifted 101. National Association for Gifted Children Authored by Dr. Tracy Ford Inman and Dr. Lynette Breedlove
